Super AdminDefinitivno su pale maske u vezi s onim o čemu se u javnosti mjesecima spekulira – da je ulazak u vlast DF pod dirigentskom palicom Bakira Izetbegovića finale dogovora koji je između prvaka dviju partija postignut nedugo nakon parlamentarnih izbora.
I da je sve ostalo, što je DF u javni prostor plasirao – priča o Bh. bloku kao alternativi nacionalističkom devastiranju zemlje, o SDA kao zlu koje je podjednako kancerogeno kao i HDZ i SNSD, o SDP-u kao lideru građanskoga bloka kojega će u stopu pratiti i DF itd. – bila samo predstava za javnost kojom se željelo, koliko je više moguće, prikriti deal u koji se otpočetka ušlo.
Sve to vrijeme, međutim, nisam želio vjerovati da je takav scenarij moguć. Bilo mi je, istina, jasno da su Komšićevi lešinari, koji s ideologijom imaju veze koliko i Marko Kraljević s televizijom, a s ciljem da se slijedeće četiri godine uhljebe, spremni na sve.
ŠTA JE KOMŠIĆ GOVORIO O SDA
Ali, ni na kraj mi pameti da bi takvom scenariju sklon mogao biti i čovjek kojemu sam i osobno beskrajno vjerovao. I podržavao ga sve ove godine, usprkos čak i srljanjima koja se sve teže dalo i opravdavati i prikrivati. Stoga sam o takvoj mogućnosti – iako sam drugačije informacije dobivao čak i iz najužih Komšićevih krugova – uvijek govorio kao tek teorijskoj, mogućnosti koja je u realnom životu gotovo pa isključena.
Ispostavilo se, međutim, da nisam bio u pravu. I da sam sve ovo vrijeme, više od pet godina, i pogrešnom vjerovao, i za pogrešna lobirao i na pogrešna se, rekao bi narod, kladio. Znam da bih zbog ovoga mogao postati meta i Komšićevih „intelektualnih jastrebova“ – i da bi mi se moglo tovariti koješta kako bi se i sudove koje izričem kompromitiralo. I ne bi to bio prvi put.
Takvu sudbinu sam doživio i prije sedam-osam godina zbog kritičkog stava prema onom što je tada činio bivši lider SDP-a. No, kako pažnju na lajanje „stranačke paščadi“ nisam obraćao tada, uznemiriti me neće ni ono kojem bi mogao biti izložen danas – posebice bude li dolazilo od političkih kameleona koji su u samo zadnjih pet-šest godina uspjeli prevaliti put od ortodoksnih komunista do etnonacionalističkih podrepaša. Uostalom, njih nikada ni nisam podržavao niti im se, jer su mi potpuno nevažni, obraćam i u ovom momentu.
Ali, s Komšićevom dosljednošću, priznajem, imam problem. Jer, njemu sam vjerovao. A ono što čini zadnja nekoliko mjeseca, možda i duže, definitivno svjedoči da baš i nije osoba koju se može držati za riječ. Ovih su mu dana, uostalom, i novinari o stol tresnuli „bisere“ kojima je, i prije i nakon posljednjih izbora svoje birače, i opću javnost obmanjivao.
Podsjetiše ga, recimo, na izjave pune kritičnosti prema najnovijem mu političkom nalogodavcu – a govorio je da je SDA stranka u koju se ljudi prijavljuju isključivo kako bi dobili posao i tendere, da bi, kad vidi što ona radi, ponekad najradije popio otrov, itd. Podsjetiše ga, potom, na neposredne poslijeizborne izjave kako DF-u ni na kraj pameti nije ulazak u vlast jer nije dobio dovoljno povjerenje birača da bi u tom procesu mogao sudjelovati – i jer bi ulazak u njega značio „izrugivanje demokraciji“.
Podsjetiše ga, na koncu, i na izjave o lojalnosti Bh. bloku – da sigurno neće povlačiti poteze bez dogovora s partnerima u njemu, da će poštovati opredjeljenje Bh. bloka da bude oporba i da je najvažnije da se on sačuva, do lokalnih izbora eventualno i proširi, i tko zna što još sve ne.
A onda je, koliko preko noći, doživio neku vrstu „prosvjetljenja“. I shvatio da oporbenoj „hladovini“ treba pretpostaviti „borbu“ za državu koja podrazumijeva prvo pregovore sa „svim parlamentarnim strankama“ o formiranju vlasti na razini Federacije i države.
SVRSTAVANJE U BOŠNJAČKI POLITIČKI BLOK
Apostrofiram ovo „sa svim parlamentarnim strankama“, jer ga je pratilo i obrazloženje kako to od njega, Komšića, i od partije kojoj je na čelu traže njihovi birači – i to zbog predstojeće izmjene Izbornog zakona, europskih i NATO integracija, usvajanja Akcionog plana za članstvo u ovoj asocijaciji i sve u tom duhu.
Ispostavilo se, međutim, da se pregovaralo samo s jednom od njih. Sa SDA. I da druge, HDZ i SNSD, s kojima se nikada ni nije kanilo pregovarati, ne zanima ni on ni njegova partija – a ni zahtjevi koje je postavio kao uvjet svoga sudjelovanja u vlasti. Naprotiv, i Čović i Dodik su u više navrata ponovili jedno te isto – da je za njih partner u dogovorima Izetbegović, da su jedino s njim i spremni razgovarati, te da je njegova stvar s kim će dijeliti bošnjačku kvotu u etničkoj raspodjeli vlasti na jednake dijelove.
Pristajanje, pak, na razgovore sa samo jednom etnonacionalističkom grupacijom, i ispostavljanje uvjeta svoga sudjelovanja u vlasti samo njoj, svjedoči da se dogodio zaokret u programskoj orijentaciji DF-a. Da se on, mogu njegovi šefovi zboriti što im volja, odrekao svoje građanske orijentacije – o lijevoj političkoj ideji da se i ne govori – da se svrstao u bošnjački politički blok i pristao biti dio bošnjačke političke kvote u raspodjeli vlasti.
ULIJETANJE U DOBRO PLAĆENJE FOTELJE
S druge strane, principe koje je DF potpisao s SDA, dvojac Dodik-Čović doživljava kao prvotravanjsku šalu. I poručuje i jednima i drugima da sporazuma u vezi s njima ni danas ni u budućnosti neće biti. Što se MAP-a tiče, pojasni im i ovih dana lider SNSD, „zaludu vam trud svirači“. Jer, zeleno svijetlo za njega neće ugledati. Slična je poruka i prvog čovjeka HDZ-a. Ne prođe li njegov duh Izbornog zakona, nema ni nove vlasti u Federaciji.
Ako je tako, koji je onda onda smisao osam principa iz sporazuma sa SDA? U DF-u kažu, obrana države? Smijurija! Barem da budu pošteni – i da priznaju kako je sve to bacanje prašine u oči narodu da je urađeno nešto što otvara prostor nadi. I da je istina puno prizemnija. Da je sporazum sa SDA pristajanje DF-a na etnonacionalno svrstavanje kojim se dodatno zakiva logika međunacionalnih podjela i nanovo legitimiraju etnički torovi, a time i još čvršćom čini faktička podjela zemlje.
Jer u tome, kako bi u dobro plaćene fotelje uletjela šačica, prije svega sarajevskih hohštaplera – a ne u brizi za državu – čitava istina doista i jeste.
Uostalom, nećemo dugo trebati čekati kad će ova farsa biti i definitivno zaokružena. Sporazum se, recimo, odnosi samo na razinu države i Federacije. No, koalicijski odnosi dviju partija su, živi bili pa vidjeli, najskorija budućnost i kantona.
U Goraždu je, čitam, to već završena priča. Iz vlasti su istisnuti SDP i Naša stranka, članice Bh. bloka u kojeg se Željko toliko kune, u vlasti su SDA i njegov DF. A isto ili slično, uvjeren sam, čeka i druge.
Još samo da nam, nakon svega, Komšić i društvo sarajevskih mahalaša kojima se okružio, objasne kako im namjera nije ni slabiti, ni razbijati Bh. blok. Kako, naprotiv, u njemu ostaju, i nastavljaju ga graditi usprkos izjavama da su se sami isključili. Jer, k’o biva, nisu. Koje li ironije – i ismijavanja s elementarnom inteligencijom čak i ispodprosječnih.
